Udruga za zaštitu okoliša “EKO-2000” nevladina je, nestranačka, neprofitna i dobrovoljna udruga građana koja djeluje na širem području Podsuseda, a sve s ciljem zaštite okoliša i prirode, pogotovo zapadnog dijela Grada Zagreba i Parka prirode Medvednica, te promicanja održivog razvoja Grada Zagreba i poboljšanja kvalitete života naših sugrađana.
Iznimno važan čimbenik u našem djelovanju je gradska politika koja izravno utječe na naše živote, a tromost i nemar gradske uprave dala nam je motiv više, ali i osjećaj dužnosti da djelujemo te našim prijedlozima i inicijativama pozitivno utječemo na kvalitetu života prvenstveno građana Podsuseda, a onda i svih naših sugrađana.
Povodom namjere tadašnje gradske uprave da se na prostoru bivše cementare u Podsusedu, a unutar područja klizišta Kostanjek, izgradi veliko reciklažno dvorište za odlaganje i drobljenje građevinskog otpada u svrhu sanacije istoga, gotovo osam tisuća naših sugrađana podiglo je glas odlučno i jasno, što je rezultiralo odbacivanjem plana, najprije na razinama mjesnih odbora i gradske četvrti, a kasnije i u Skupštini Grada Zagreba.
“Moramo stabilizirati, inače će cijeli brijeg poletjeti dolje prema Aleji Bologne, svi će susjedi završiti na Aleji Bologne.” Ovo je izjava pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, i to od 19.veljače 2018.godine. Kao zabrinuti i odgovorni građani poslali smo dopis Uredu za upravljanje hitnim situacijama u kojem molimo izradu plana evakuacije i spašavanja u slučaju naglog aktiviranja klizišta, mogućnosti koju je spomenuo upravo tadašnji čelni čovjek Grada. Naravno, odgovor nismo dobili pa smo ponovili dopis tražeći odgovor putem zahtjeva za pristup informacijama. Službenik za informiranje najprije traži produljenje roka za odgovor, a kasnije dobivamo i odgovor iz kojega se da zaključiti da plana evakuacije nema jer Grad Zagreb nema informaciju ni saznanja gdje se informacija nalazi. Uz to, u odgovoru napominju da je Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedlog odluke o donošenju Procjene rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku te da će Ured uskladiti Procjenu rizika za područje Grada Zagreba, na način da se tu uvrsti i rizik klizišta. Nema veze što istovremeno tadašnji gradonačelnik priča o klizanju brijega prema Aleji Bologne.
Usporedo s tim, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet zaprima naš dopis u kojem kratko i precizno pitamo jesu li podnijeli zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za sanaciju klizišta Kostanjek temeljem lokacijske dozvole br.384/2014. Ponovno nema odgovora i ponavljamo zahtjev za pristup informacijama. Pogađate? Službenik za informiranje traži produljenje roka za odgovor, a odgovor dobivamo 9.siječnja 2020.godine. Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnesen je i odbačen.
Iz prethodno navedenog zaključili smo da Grad Zagreb nema i nije imao nikakvu namjeru sanirati klizište. Dobili smo potvrdu onoga što smo slutili i čega smo se opravdano pribojavali: sanacija klizišta bila je paravan za zbrinjavanje otpada svih vrsta.
Nakon zagrebačkog razornog potresa, pozivajući se na odgovor o nepostojanju plana evakuacije, šaljemo dopis Uredu za upravljanje u hitnim situacijama u kojem tražimo da nas obavijeste na koji način funkcionira sustav ranog upozoravanja ne bi li se stanovnici pravodobno evakuirali u slučaju sloma klizišta. Također, spominjemo i izdašnu donaciju iz Japana kojom je kupljena mjerna oprema i opservatorij za praćenje pomaka klizišta kojeg vodi Rudarsko-geološko naftni fakultet u Zagrebu. Možemo li dobiti bilo kakvu informaciju? Jesmo li sigurni? Što u slučaju aktivacije klizišta? Mnogo naših sugrađana bilo je u strahu, a nemali broj ima oštećenja na svojim objektima. Odgovor nismo dobili i slijedi ponovljeni zahtjev, a u ožujku 2021.godine dobivamo opširan odgovor da je za smislen i temeljit razvitak sustava ranog upozoravanja potrebna suradnja znanstvenih institucija i upravnih tijela, kao i višegodišnje praćenje kretanja klizišta. “Kako će izgledati konkretan softver za sad je prerano govoriti.” Uvjeravaju nas da će Grad Zagreb rješenja implementirati u gradski projekt Smart City. Kada? Ne znamo.
Nadalje, poslali smo još dva dopisa vezana za odvodnju vode, ali odgovor još nismo zaprimili. Zaključak? Nema plana evakuacije, nema označenih puteva evakuacije, nema sustava ranog obavještavanja građana u slučaju aktivacije klizišta. Grad Zagreb nije osigurao ni minimum, a to je sustav odvodnje podzemnih voda, kao ključan preduvjet za buduću sanaciju klizišta.
Aktivno smo se bavili i bavimo se problemom zidina starog grada Susedgrada, zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske, te jedne od tri srednjovjekovne utvrde na obroncima Medvednice. Kako smo aktivno uključeni u program kulturno-edukativnog projekta stari grad Susedgrad, željeli smo uređenjem park šume i šetnice u krugu starog grada vratiti ljude željne boravka u prirodi. Najprije smo javnoj ustanovi Park prirode Medvednica poslali dopis tražeći uklanjanje podivljalog raslinja, čime smo napismeno dobili potvrdu da stari grad Susedgrad nije njihova odgovornost jer se zidine ne nalaze u granicama Parka prirode. Zatim smo samoinicijativno pokušali očistiti zidine, najprije tražeći dopuštenje od Ministarstva kulture Republike Hrvatske koje je podržalo naš trud i napor u očuvanju kulturne baštine, ali nas uputilo na vlasnika katastarske čestice kako bismo dobili suglasnost Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Poslali smo novi dopis Sektoru za radove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara pri Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, a odgovor od 6. travnja 2021.godine prilično je jasan. Ističu da za uklanjanje raslinja na ruševinama starog grada Susedgrada i ruševine planinarskog doma u području park šume Susedgrad, Programom radova za 2021.godinu, nisu predviđena financijska sredstva te samim time Sektor za radove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije poduzimao nikakve aktivnosti vezano za postavljeni upit. U prijevodu, koga briga za stari grad Susedgrad?
Što se prometne povezanosti, odnosno izoliranosti Podsuseda tiče, dovoljno je jednom prošetati i uvidjeti niz nelogičnosti. Nogostup na križanju Prigornice i Aleje Bologne uži je od jednog metra pa je prilično zahtjevno za mimoići se čak i dvojici pješaka, a kamoli biciklistima. Tako predlažem niz rješenja: produljivanje i ocrtavanje biciklističke staze poput one u Podsusedskoj aleji čime bi se Podsused konačno i biciklistički povezao s Gajnicama, odnosno ostatkom Grada. Nužno je i preurediti pothodnike i omogućiti biciklistima lakši pristup ne bi li jednostavnije imali spoj na nasip, Podsusedski most te pristup Kupališnom putu, čiji projekt preuređenja pozdravljamo. Uz to, nužno je povezivanje južnog i sjevernog dijela Podsuseda, razlomljenog i odvojenog željezničkom prugom pa predlažemo izgradnju podvožnjaka za osobne automobile čime bi život znatno olakšali uglavnom stanovnicima Podsuseda, a dijelom rasteretili podvožnjak u Škorpikovoj, ali i improvizirani i nesigurni “Kitov prolaz”, jedinstven po tome što osobni automobile prolaze kroz potok koji samo nekoliko metara niže izvire u Savu. U većini civiliziranih zemalja i gradova to bi bilo nečuveno, ali u Gradu Zagrebu je sve moguće, pa tako i ovo. Isti taj potok, uz cestu, vodi do prekrasne kapelice Sv. Martina Pustinjaka te dalje preko starog kamenoloma do Podsusedskog dolja, a potrebna je izgradnja nogostupa ili staze kojim bi ta ruta dobila smisao, ali i omogućila stanovnicima Podsusedskog dolja da sigurno prošetaju do Podsuseda.
Ovo je dio prikaza problema građana Podsuseda, a rješenje istih važan je preduvjet samo za nastavak normalnog i sigurnog života u ovom najzapadnijem zagrebačkom kvartu. Postoji još mnogo toga na čemu treba raditi i pozdravljamo sve kvalitetne inicijative, od rekreativnih, poput izgradnje parka za pse, do infrastrukturnih, primjerice dovođenja kanalizacije u Aleji seljačke bune, te smo tu, spremni pomoći ako ikako možemo.
