Čitajući odgovor g. Gorana Mazije u članku „PITALI SMO STRUČNJAKE Prijeti li Zagrebu stvarno ekološka katastrofa?“ uočili smo mnogo netočnih i nedosljednih informacija te smo stoga odlučili napisati ovo otvoreno pismo s ciljem demantiranja netočnih navoda i sprječavanja daljnjeg obmanjivanja javnosti.

Poštovani g. Mazija, u svojoj izjavi za Index.hr rekli ste da ste se već pomalo umorili od tumačenja ove problematike. S obzirom da građani imaju pravo na informacije, a Vi iste dajete polovično i dijelom netočno, takva izjava uistinu nije primjerena. Da je Grad radio kako treba, tumačili bi građanima svoje planove još u trenutku kada ih se šutke pokušalo progurati na mala vrata ili bi donijeli planove i projekte koji bi bili korektni i u skladu sa strukom pa ih ne biste trebali toliko tumačiti.

S obzirom da već tjednima nudite polovične i polutočne informacije, a onda istovremeno ljude nazivate neinformiranima i nezainteresiranima za ono što im Vi, kao jedini stručnjak, imate za reći, ponovili ste to isto i u ovome članku pa vam se ponovo, kao i do sad, potkrala koja „greška“ uz već standardno izvrtanje istine.

• Na početku navodite da je lokacija Kostanjek još od 1999. predviđena kao lokacija na kojoj će se otvoriti reciklažno dvorište za preradu građevinskog otpada što nije točno. Gradska skupština je na 23. sjednici, 12. srpnja 1999. godine, donijela Odluku o Urbanističkom planu uređenja nekadašnje Tvornice cementa u Podsusedu, a u kojoj navode da se prije bilo kakvog uređenja mora sanirati klizište Kostanjek i to materijalom koji će tek biti utvrđen projektom. Također navode da se na tom području ne smije „obavljati djelatnost sakupljanja, prerade i trgovine sekundarnim sirovinama“ niti se smije „baviti djelatnošću koja zagađuje okoliš“. Reciklažno dvorište i prerada građevinskog otpada ni jednom riječju ne spominju se u dokumentu, već upravo suprotno, u dokumentu se jasno definira da takvo nešto ne smije biti postavljeno na području bivše tvornice cementa u Podsusedu.
  
  
• Govoreći o obradi građevinskog otpada, spomenuli ste da se on nebi palio ili na bilo koji način termički tretirao kako ste pročitali u tekstu na stranicama Podsuseda. To nije točno. Stavljate nam riječi u usta jer nitko od nas ne govori o paljenju, govorimo upravo o drobljenju te buci i prašini koju bi te drobilice proizvodile, njihovoj štetnosti za ljude i okoliš, a upravo su moguće opasnosti takvog postrojenja iznesene već u samoj Strateškoj studiji o utjecaju PGO Grada Zagreba na okoliš. Govoriti da se materijal neće drobiti u prašinu, nego na veće frakcije pa onda prašine neće ni biti je netočno, jer prašina nastaje neovisno o tome na koju se frakciju materijal drobi.
  
  
• Napad na profesora Želimira Ortolana je ispod svake časti. Profesor Ortolan, ujedno i doktor znanosti, cijeli je svoj radni vijek posvetio promatranju i mjerenju klizišta Kostanjek, na tu je temu i doktorirao, a u projektu sanacije klizišta naveden je kao suradnik jer su njegove inženjerskogeološke podloge (INŽENJERSKOGEOLOŠKI ELABORAT S PROSTORNIM MODELOM KLIZIŠTA «KOSTANJEK-PODSUSED» 2008) bile iskorištene za izradu projekta. Međutim, sa samom idejom projekta kojom se predlaže drobljenje građevinskog otpada u svrhu sanacije klizišta on nije imao ništa i ima puno pravo takav projekt kritizirati. On se ne okreće protiv svog dugogodišnjeg rada, nego vaše izvedbe same sanacije, tako da je izricanje ovakvih opaski, pogotovo one da mu se oduzme titula doktora znanosti, krajnje neprofesionalno i neetično. Profesor Ortolan je inženjergeolog i autor RNK-metode, koja je primarno dizajnirana za egzaktno inženjerskogeološko modeliranje klizišta. Inženjerska geologija sudjeluje u prepoznavanju klizišta, obično je ključna u tome i u otkrivanju elemenata koji će pomoći u sanaciji klizišta (geotehnički rubni uvjeti), ali ne bavi se samom sanacijom. To je posao građevinara – što biste Vi, g. Mazija, svakako trebali znati. Uostalom, detaljnije očitovanje na Vaše objede dat će dr. Želimir Ortolan sam.
  
  
• Navodite kako nitko nije došao pogledati projekt što nije točno. Građani i udruge iz Podsuseda poslali su desetke upita i službenih dopisa Gradu tražeći da im se projekt uruči u tiskanom ili digitalnom obliku, upravo kako bi ga mogli detaljno pročitati i proučiti te kako Vi onda ne biste govorili da smo neupućeni i ne znamo o čemu pričamo. Nakon što smo odbijeni više puta, došli smo kod vas u ured jer smo shvatili da nam je to jedini način da pogledamo projekt. Međutim, ni tada nam ga niste dali „na ruke“, nego ste rekli da Vas pitamo što nas zanima, a Vi ćete nam to pročitati iz projekta. Tražiti ljude da se informiraju, a istovremeno im braniti pristup informacijama na koje, po Zakonu o pravu na  pristup informacijama (NN 85/15), imaju pravo je u najmanju ruku nepošteno i u potpunosti kontradiktorno. Radi se o projektu od 1000 stranica i neozbiljno bi bilo doći na uvid u Vaš ured na sat vremena i misliti da smo cijeli projekt stigli proučiti i razumjeti. Valja napomenuti kako projekt niste htjeli ustupiti niti vijećniku MO Podsused na njegov pisani upit. Na kraju smo vršeći pritisak na Grad i gradske urede ipak došli do projekta i detaljno ga proučili, tako da Vaša teza o našoj neinformiranosti i ovdje nije točna.
  
  
• Navodite i da se projektom predviđa samo ugradnja drobljenog crijepa, cigle i betona i da ničega više neće biti, što nije točno. Projekt uz navedeni otpad predviđa obradu i korištenje otpadnih vlaknastih materijala na bazi stakla, staklenu ambalažu, pločice, keramiku, mješavine betona, opeke, pločica i keramike te tri kategorije stakla . Također, projekt predviđa i korištenje približno 37 300 m³ otpada s divljih deponija, jednom riječju smeća koje je puno neopasnih, ali i opasnih vrsta otpada, a koje se već godinama odlaže na par divljih odlagališta na području stare tvornice cementa. Dakle, nije istina da će se koristiti samo beton i opeka, i nije istina da ti materijali ne mogu biti i štetni. Da ste uzeli malo vremena i proučili neke od radova i članaka na temu azbesta u gradnji, npr. stručni rad dr.sc. Ivančice Trošić, „Razmjeri problematike povezane  s dugotrajnom preradom i uporabom azbesta“, onda biste znali da postoji oko 5000 proizvoda koji sadržavaju azbest i većina ih je još u uporabi. Azbest nisu samo salonitne ploče na krovovima još mnogih zagrebačkih kuća koje skinete i zbrinete na za to prihvatljiv način. U Hrvatskoj se u gradnji koristio do prije 10ak godina i prisutan je u velikom broju objekata  pa Vaša izjava da ga uglavnom više i nema u Zagrebu, osim što je u potpunosti netočna, pokazuje i Vašu neupućenost u materiju. Azbest se kao vezivo stavljao među ostalim u crijep, ciglu, nosivu armaturu, keramiku, podne i zidne pločice, žbuku i beton, gdje ga ne možete vidjeti golim okom, nego se prepoznaje laboratorijskim ispitivanjem, a mljevenjem istog nastaje azbestna prašina koja ulaskom u pluća izaziva maligne bolesti i smrt. Navedena informacija također je javno dostupna na stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Postoji još toksikanata u građevinskom otpadu koji se oslobađaju u zrak prilikom rušenja, obnove, transporta, drobljenja i skladištenja otpada, ukratko prilikom bilo kakve manipulacije s takvim materijalima. Pogotovo ako su ti materijali stari, a takvi će biti jer nitko ne ruši ili ne obnavlja novi objekt.
  
  
• Također je netočna Vaša izjava da se najbliža građevina nalazi na 458 metara od mjesta koje je predviđeno za postavljanje ovog postrojenja. Kao dokaz prilažemo sliku letka koji je napravljen za našu stručnu tribinu koja je održana 17. ožujka 2018. godine, a na kojoj se vidi, a isto se može i izračunati, da je udaljenost puno manja i da se u krugu od 500 metara nalazi više stambenih objekata, tvrtki, kao i dječji vrtić i osnovna škola čime se izravno krši Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada kategorijama i uvjetima rada odlagališta otpada (NN 114/15) u kojem piše da „lokacija odlagališta otpada mora biti udaljena najmanje 500 m od naseljenog područja gdje stalno borave ljudi“.
  
  
• Nije točan Vaš navod da su građani Podsuseda odložili smeće i razni otpad na prostoru bivše tvornice cementa. Upravo smo mi, građani Podsuseda, podigli kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji istovaruju svakakvo smeće na tom području koje je svima otvoreno za ulaz, a na kojem nema ni komunalnih redara ni drugih oblika nadzora. Na prostoru bivše tvornice cementa djeluje i tvrtka koja odlaže građevinski otpad, uključujući i salonitne pokrovne ploče pune azbesta, staklenu i/ili kamenu vunu, limene i/ili plastične kante pune ostataka materijala korištenih u građevinarstvu poput katrana, smola, zidnih ili podnih premaza, brtvila na bazi silikona i sl. Crijep i cigla se odvajaju te se drobe na sitne fragmente kako bi se dobio tenisit za prodaju, a ostalo se zatrpava zemljom. I sve to pokraj potoka koji teče i raznosi te spojeve dalje kroz podzemne vode. G. Mazija, molimo Vas dignite još jednom glas za ekološku svijest svih odgovornih u ovome Gradu, neka stanu na kraj tome ekocidu. Računamo na Vaš ekološki aktivizam, jer sami ste rekli kako imate tog iskustva boreći se protiv projekata koje smatrate lošima.

Uzevši u obzir sve navedeno, ovim putem vas pozivamo da javnosti ponudite točne i potpune informacije umjesto da već tjednima ponavljate unaprijed napisanu priču Grada Zagreba koja u svakom slučaju „ne drži vodu“.